Andrea Šarić i Dora Bilandžić su dvije mlade i urbane kreativke koje su nedavno pokrenule vlastiti posao i projekt na kojem aktivno rade, a se zove ´Crystal Clean´. Ovih dana snimila sam njihov prekrasan dom u kojem žive i rade, a koji se nalazi u prirodi, daleko od centra grada.
Zašto su odabrale živjeti u prirodi, zašto vrtlare i što su spremile za sve nas u nadolazećem periodu, možete pročitati u nastavku.
1. Što je utjecalo na vaš odabir ovog mjesta za život?
Andrea: Ja sam jako željela živjeti u centru grada i za mene je to bila jedina opcija kada smo skupa birale mjesto za život. Martićevu ulicu sam često zamišljala kao idealno mjesto za život u centru jer je sve blizu, a svidjelo mi se i to što ulica ima dosta drveća i biljaka. Dora je živjela i u Ivaniću i centru Zagreba, a ono što joj je u centru najviše nedostajalo bila je priroda i manjak sadržaja pa je zbog toga inzistirala da pronađemo stan negdje u prirodi. Kada smo birale svoj prvi dom, ovo je za nas bio savršen odabir. Ja sam se zaljubila u ovaj stan i cijeli ambijent, a Dora u lokaciju.
2. Što bi ste rekle, koje su prednosti života u prirodi?
Dora: Za mene su prednosti te što mogu kompostirati, mogu imati vrt i ne osjećam stres.
Andrea: I možemo prošetati šumom koja nam je blizu, samo par ulica dalje. Ne osjećam se izazvano da cijelo vrijeme idem na kave i evente jer mi ta mjesta nisu tako lako dostupna, a zbog toga sam više fokusirana na sebe i obavljanje zadataka.
Dora: Osjećam se bistrije i smirenije otkako živim u prirodi.
3. A koje su prednosti života u gradu?
Andrea: Većina sadržaja koji nas zanimaju su usko vezani uz centar grada i za mene je prednost života u centru ta da sam vrlo blizu svega što me interesira. Druga prednost života u centru je ta da mogu jednostavno doći biciklom gdje god želim. Zagreb je ravan i zbog toga pogodan za bicikliranje, a otkako živimo na brežuljku to mi više nije tako jednostavno kao prije. Ovu prednost pokušavam pobjedit tako da sada bicikliram i unatoč tome.
Dora: Za mene je jedina prednost života u gradu ta što mogu češće radit partije doma u stanu. Kada živiš izvan centra ljudima često zna biti daleko doći do tebe i najčešće se okupljaju negdje u blizini centra.
4. Zašto ste se odlučile na uzgoj hrane u vrtu?
Dora: Na uzgoj svoje hrane sam se odlučila iz nekoliko razloga. Jedan od njih je taj što sam odrasla uz baku koja je uvijek imala vrt i u nekom trenutku me taj život intuitivno pozvao jer mi je sve ostalo gradsko počelo djelovati besmisleno nakon 10-15 godina života u centru. Drugi razlog, rekla bih, je tad da mi je vrtlarenje opuštajuće i hrana koju uzgojim me stvarno čini jačom u životu. Hrana je jako zdrava i neprocjenjiv je luksuz ubrati nešto iz svog vrta i pojesti taj isti dan.
5. Što ste naučile kroz vrtlarenje i htjele bi podijeliti s drugima?
Andrea: Ja sam naučila da vrtlarenje gradi community. Lako je okupiti ljude oko te aktivnosti i ljudi se zbog vrtlarenja osjećaju jako sretno i ispunjeno. Tijekom karantene Dora i ja smo se svakodnevno družile na vrtu sa Barbarom, njenim cimerom i psom. To nam je dalo sjećaj pripadnosti i zajedništva te je istovremeno ublažilo zahtjevno iskustvo karantene zbog mogućnosti boravka u prirodi svaki dan. Naučila sam i to da korov najbrže raste! Haha
Dora: Da! Korov prvi naraste haha. To nam je zapravo dalo hrabrost da i svemu što tek počinjemo raditi budemo hrabre i ustrajne i stalno čistimo neki svoj vlastiti korov u životu. U kontekstu communitya, naučile smo da vrtlarenje gradi cjelovito društvo jer se kroz tu aktivnost svaki pojedinac uči zatvaranju ciklusa, pritom mislim na zbrinjavanje vlastitog otpada. Za razliku od linearnog razmišljanja koje društvo danas ima u vezi otpada, kroz vrtlarenje stvaramo razumijevanje ciklusa u kojem se sve u prirodi raspadne i zbog toga nove biljke mogu ponovno narasti. To razumijevanje dobivamo kompostiranjem, manevriranjem vodom koja padne na tlo, sakupljanjem energije i njenim pametnim korištenjem.
6. Kako povezujete privatni život i posao?
Andrea: Nama su privatni život i posao skoro pa jedno te isto, pogotovo što se tiče kreativnog dijela posla i kreativnog stvaralaštva, a naručeni dio koji radimo s klijentima nastojimo, na neki način, odvojiti s obzirom na to da sve radimo u svom uredu/stanu u kojem živimo. Jako smo sretne što možemo kreativni rad koristiti kako bi neke svjetonazore i spoznaje iz života predočile i podijelile ljudima.
Dora: Sretne smo i zbog toga što imamo slobodu i što smo skroz u flowu što se tiče posla. Najprirodnije nam je da imamo svoju jutarnju rutinu nakon koje krećemo raditi svaka za svojim stolom i svaka je u svom filmu (kako mi to kažemo J) i spontano nam se kasnije dan opet spoji. Spajanje posla i privatnog života nam ide jako tečno. Često, kad si samozaposlena osoba, je teško stati sa poslom, a Andrea me naučila da znam reći: ˝Ok, dosta je. Sad više ne radimo, sad se idemo družit, kuhati, razgovarati, gledati film, biti intimne…˝ Dosta nam je važno da poštujemo svoj dnevni tempo i radno vrijeme.
7. Što možemo očekivati od Crystal Clean-a u skorije vrijeme?
Dora: Očekujte intervenciju u Art Parku čija će glavna tema biti kompost. Odabrale smo ovu temu jer želimo promovirati sustav kompostiranja u gradovima kako bi potaknule stvaranje kritične mase koja u konačnici dovodi do prihvaćanja ideje od strane cijelog sustava kao standard. Na jesen planiramo izložbu u Botaničaru, a između ova dva projekta izaći se priručnik o vrtlarenju namijenjen urbanim vrtlarima početnicima i to radimo u suradnji sa Antoniom iz ´Biljke su zelene´.
Andrea: Priručnik će biti super za generaciju koja tek razvija interes za vrtlarenjem i uzgojem vlastite hrane, a traži pouzdan i zabavan izvor informacija koje će im pomoći u tome.
8. Što je utjecalo na vaš odabir sobnih biljaka?
Andrea: Ti si utjecala na naš odabir sobnih biljaka zato što su 4 od 7,8 biljaka tvoji pokloni. Poklonila si nam jedarce i zmiju i one lističaste biljke za koje ne znam kako se zovu J Uz to imamo i veliku staklenu stijenu u spavaćoj sobi koja je dobrim dijelom godine zelena pa upravo zbog toga ne osjećamo veliku potrebu za skupljanjem velikog broja sobnih biljaka jer nam taj pogled nadomješta potrebu za zelenilom. Osjećam se kao da živimo u krošnji haha
Dora: Money plant mi je isto jako draga, a i ona je bila poklon. Ja sam ju poklonila Adriani za promociju, a onda je ona meni dala bebicu te biljke koja je narasla velika i prosperira!
9. Tko se najviše brine o sobnim biljkama?
Dora: Zajedno se brinemo o njima i to vrlo spontano. Uvijek za biljke imamo doma vodu koja je odstajala i namijenjena je njima, a zalijevamo ih kad vidimo da su suhe i da im je potrebna vlaga.
Andrea: Dora više tepa biljkama nego ja :)
10. Što ste naučile o sebi u posljednjih godinu dana?
Andrea: Naučila sam da si samo trebam zadati ciljeve koji me potaknu da svakodnevno ustrajem u njihovom ostvarenju i da tako vrlo lako ostvarim neke stvari koje su mi se u početku činile nemoguće ili prekompleksne ili zahtjevne.
Dora: Naučila sam se usuditi maštati o svim stvarima koje želim napraviti i da pratim svoje ciljeve i snove, a da pritom nisam izmorena sa ostvarivanjem istih, već da njegujem dobar i kvalitetan život. Naučila sam biti svakodnevno zahvalna i zbog toga kao da neprestano osjećam vibraciju ljubavi.
Andrea: Da, naučile smo kako da nam sam fokus na proces ostvarivanja ciljeva bude dominantniji nego fokus na same rezultate. Primjećujemo svoje osjećaje, odnosno usrećuje i ispunjava li nas taj proces ili ne. Naučila sam biti ponizna jer sam u jednom trenutku shvatila da ne mogu napredovati ako sama sebi ne priznam da mi neke stvari ne idu i ako ne prepoznam vlastite greške. Prepoznavanjem svojih nedostataka postajem ponizna i imam priliku rasti i napredovati.
Dora i Andrea: Naučile smo da i to da sve ciljeve koje želimo ostvarit i radit je naš service kolektivu. Svi smo zajedno u svemu što prolazimo i zato ovo što radimo koristimo za to da doprinesemo boljitku zajednice. Nismo zavidne i ljubomorne na tuđim rezultatima i uspjesima, već naprotiv, inspiriramo se i uživamo u stvarima koje drugi rade.