Lea i Ivan žive u gradu Čakovcu koji je smješten na sjeveru Hrvatske. Zajedno stvaraju svoj autentičan, održiv i urban životni stil provedeći slobodno vremena u prirodi, baveći se fotografijom, a posebno vole putovanja na kojima otkrivaju nova i zanimljiva mjesta.
U životu im je jako važna održivost, veganstvo, priroda i mogućnost kreativnog izražavanja, a za nas su otvorili svoj dom i podijelili djelić svog zajedničkog života.
Živjeli ste u Zagrebu i u Čakovcu, koji od ova dva grada vam je draži i zašto?
Lea: Oba grada imaju svoje prednosti, kao i nedostatke. Za vrijeme studija više nam je
odgovarao život u Zagrebu, upravo zato što dolazimo iz manjih sredina pa nam je
zagrebačka gradska vreva bila nešto novo i uzbudljivo. S druge strane, danas nam više godi
mirniji način života, bez velikih gužvi i buke. Međimurje krase divne prirodne znamenitosti u
kojima gotovo svakodnevno uživamo, što na kraju dana pozitivno utječe na naše mentalno
zdravlje. Uz to, mobilni smo jer imamo auto, a Čakovec ima odličan geoprometni položaj pa smo od većih urbanih sredina udaljeni sat vremena vožnje.
Što vam se najviše svidjelo u domu u kojem ste odrasli i nastojite to njegovati, a što ste
promijenili?
Ivan: Odrastao sam na selu, u kući s velikim zelenim dvorištem I vrtom. Djed i baka brinuli suo vrtu za vrijeme mog djetinjstva, a danas to radi moja mama koja nam uvijek spakira
minimalno dvije vreće plodova kad je posjetimo. Jasna mi je vrijednost proizvođenja vlastite hrane pa želim posaditi povrće i začinsko bilje u kapacitetu našeg balkona.
Lea: Ja sam odrastala u Čakovcu, u kući s manjim dvorištem. S obzirom na to da nismo imali veliki ‘grunt’, roditelji su braću i mene vodili svakog vikenda negdje na izlet. S obzirom na to da je moj tata veliki avanturist i zaljubljenik u prirodu, vikende smo najčešće provodili na Ivanščici, Kalniku, Trakošćanu, a nekad nas je vozio svojim off road motorom kroz šumu, što je bio poseban doživljaj.
Kroz odrastanje naučiš biti zahvalan za brojne stvari kojima su te roditelji podučili, ali
također dođeš do razine kada možeš filtrirati informacije i naučene obrasce, i prepoznati što je ispravno, tj neispravno za tebe i tvoja uvjerenja. Tako se primjerice međimurska kuhinja bazira dosta na mesnim jelima pa mogu reći da je neka najveća promjena koju sam implementirala bila prelazak na biljnu prehranu, što je u početku mojoj obitelji bilo
neobično, no brzo su prihvatili moj izbor ishrane. Ono što mi je posebno drago što sam
usvojila od roditelja je potreba za boravkom u prirodi.
Kako najčešće provodite svoje slobodno vrijeme?
Lea: Slobodno vrijeme najčešće provodimo aktivno i u prirodi, istražujemo i učimo o
stvarima koje nas zanimaju.
Koja mjesta u prirodi u Međimurju su vam najdraža? Sto bismo mogli posjetiti ako želimodoći na izlet u Međimurje?
Lea: Najviše volim Gornje Međimurje radi pitomih brežuljaka i predivnih vinograda, tako da
mi je jedna od omiljenih destinacija Mađerkin breg, vidikovac s kojeg puca pogled na 4
zemlje: Sloveniju, Mađarsku, Austriju i Slovačku.
Također, vrijeme volimo provoditi uz rijeke – Muru i Dravu. S obzirom na to da je Ivan rodom iz Donjeg Međimurja, gotovo svake nedjelje nakon ručka prošećemo uz rijeku Dravu, a ponekad tamo i kampiramo.
Za izlet bih definitivno preporučila Žabnik jer se tamo nalazi Mlinarov poučni put, staza kroz
koju možeš upoznati zanimljivosti tog podneblja, te stari Mlin na Muri, kao i rječna skela
koja s jedne na drugu obalu rijeke prevozi ljude i nezaobilazna je atrakcija svim posjetiteljima. Naravno, tu su i Perivoj Zrinskih u Starom gradu, Marina u Prelogu,
Bedekovićeve grabe, Interpretacijski centar Med dvemi vodami u Križovcu, a za sve one koji žele doživjeti Međimurje kroz nepce, pozvala bih u restoran Međimurski dvori.
Brinete li o održivosti i, ako da, na koji način?
Ivan: Trudimo se biti svjesni potrošači pa tako pokušavamo raditi one male stvari koje
umnožene mogu imati značajan utjecaj na okoliš i ekonomiju, npr. Jedemo većinski hranu
biljnog porijekla, kupujemo lokalno, odjeću kupujemo uglavnom u second hand dućanima,
nastojimo ne koristiti jednokratnu plastiku, recikliramo sve što možemo te imamo
minimalistički pristup življenju i potrošnji, no ne planiramo se seliti u sojenicu I živjeti od
zemlje hehe
Lea, radiš sa svojim roditeljima u turizmu i često putuješ. Od svih mjesta koje si posjetila, koje 3 destinacije su ti najdraže i zašto?
Jedna od ljepših destinacija koju sam posjetila u zadnje vrijeme je London. Iako je izrazito
bučan i naseljen, sam grad je toliko poseban da sam se na prvu zaljubila! Osim zanimljive i
raznovrsne arhitekture, jako su me dojmile zelene površine kojih ima gotovo na svakom
koraku. Također, zemlja koju planiram sigurno ponovo posjetiti je Egipat. Taj kaos na
ulicama, bogata povijest, arhitektura, pustinja, Crveno more, ma ne znam što bih prije
navela! I naravno, da ne bi bilo da je trava uvijek zelenija kod susjeda, haha, Hrvatska! I to
moram specificirati – Kontinentalna Hrvatska! Smatram da naše turističke kampanje ulažu
previše u promociju Jadrana, za kojeg apsolutno stoji da je biser, no Hrvatska može ponuditi puno, puno više. S obzirom na to da dolazim iz Međimurja i to iz obitelji koja se cijeli moj život bavi turizmom, znam kako naporno i marljivo ljudi ovdje rade da bi, doslovno, doveli svog gosta udestinaciju. Ovdje je politika jednostavna – kvaliteta je prije kvantitete i to oni koji posjećuju Međimurje i znaju.
Ivan, ti se baviš fotografijom, sto te potaknulo na to, kroz koje kanale se najviše educiraš i što najviše voliš snimati?
Počeo sam fotkati uz iPhone 3G koji je u svoje vrijeme imao odličnu kameru i godinama
kasnije, gledajući te fotke, postala mi je jasna važnost uhvaćenih trenutaka koji postaju neka
vrsta proširenog sjećanja.
Kad vidiš neki stari video ili fotku, ne sjetiš se posljednjeg prisjećanja tog trenutka, već ga
opet možeš proživjeti, onakvog kakav je zabilježen tada, kroz objektiv fotoaparata.
Tek sam se nedavno svjesnije počeo baviti fotografijom, a bitno mi je da fotka ili video budu
lijepi za oko, a po mogućnosti I za dušu. Educiram se uglavnom na YouTubeu.
Često uzgajate svoje avokade, zašto ste počeli i kako se o njima brinete?
Ivan: Mislim da sam na Pinterestu vidio da ih ljude sade te da je košticu potrebno samo
uroniti u vodu i držati je na suncu. Često ih jedemo pa svaku košticu koja mi se čini
obećavajućom stavim u čašu, ali za sad ni jedan nije preživio presađivanje u zemlju. Nadam
se da će nova generacija biti uspješnija.
Gdje ste nabavili sobne biljke i sto je utjecalo na vas odabir?
Lea: Biljke smo nabavili u lokalnom vrtnom centru Iva. Cure koje tamo rade imaju super
pristup, uvijek su voljne pomoći oko odabira, kao i savjetovati nas o brizi biljaka koje
kupujemo, a biljke su sađene s puno više brige nego u nekim dućanima koji imaju i vrtni
odjeljak, što se može prepoznati po kvaliteti biljaka. Biljke smo birali prema listovima,
nećemo se lagati haha, no, već smo otprilike znali što i gdje (u stanu) želimo pa smo vrlo
brzo auto napunili zelenim prijateljima!
