Imala sam priliku posjetiti Hanu, jako ugodnu, dragu, toplu, komunikativnu, energičnu, mladu ženu koja svojom energijom doista ispunjava svaki prostor u kojem se nalazi. U svom domu uzgaja biljku koju je naslijedila od svoje prabake, ali ibrojne druge uz koje je sentimentalno vezana. Ljubav prema biljkama je, kako kaže, naslijedila od bake, ali je gledajući svoju mamu naučila kako se brinuti o njima sa zahvalnošću i nježnošću i kako ne odustajati od njih čak i kada bi ih drugi otpisali.
Zašto si počela uzgajati biljke doma i kako je sve počelo?
Biljke sam počela uzgajati neplanirano, no ljubav i sklonost prema biljkama gajim od ranog djetinjstva. Naime, moja baka s kojom sam provodila puno vremena, imala je mali balkon u sklopu stana, na kojem je uvijek bilo zasađeno puno šarolikog bilja. Sjećam se da je zajedničko sađenje cvijeća u proljeće kao i zalijevanja njezinih sobnih biljaka, bio naš mali ritual.
S obzirom na to da su mi ljubav i briga za biljke usađene u dječjoj dobi, bilo mi je prirodno da prvu biljku, Pachiru Aquaticu poznatu i kao drvo novca, koju sam prije 4 godine donijela u svoju sobu kao dečkov poklon za Valentinovo, održavam brižno i pažljivo. Spoznaja da joj moja briga, ali i sobni uvjeti u potpunosti odgovaraju, ponukala me da „udomim“ još biljaka, a danas ih imam deset.
Pobornik sam minimalizma, zidovi moje sobe bijeli su i prazni – u tako rasterećenom prostoru biljke su jedini detalji koji se ističu i „oživljavaju“ prostor, a ujedno me vesele i smiruju.
Kako se brineš o svojim biljkama i je li ti zahtjevno brinuti se o njima?
Svoje biljke nastojim zalijevati prema uputama o održavanju, no često i odokativno procjenjujem trebaju li vode ili je imaju previše, prema vlazi i stanju zemlje.
Prihranjujem ih prema uputama koje tražim na internetu, a nerijetko za savjet pitam i stručne osobe iz vrtnog centra u koji često odlazim te ih povremeno rotiram kako bi imale dovoljno svjetla.
Periodično čišćenje listova odstajalom vodom i pivom ritual je koji prakticiram tijekom nekih prijepodneva, a gotovo svakodnevno se i obraćam svojim biljkama, tepam im dok ih pregledavam od nametnika. Volim vjerovati da me razumiju i uživaju.
Zasad sam ih presađivala u veće tegle, no nijednu još nisam razmnožavala. Briga o biljkama predstavlja zadovoljstvo te vrijeme koje me ispunjava dobrom, zdravom energijom i mirom.
Obogaćujuće je vidjeti da biljka koja je prije par mjeseci imala četiri veća lista, uz malo brige i ljubavi, ima nekoliko mladih listića koji svakim danom postaju čvršći.
Preferiraš li neke biljke više od drugih? Ako da, koje? / Imaš li neku najdražu biljku i zašto?
Uvijek kada udomim novu biljku, u početnoj joj fazi dajem malo više pažnje nego drugima, češće pratim kako reagira na novo okruženje, no tijekom vremena sam razvila posebnu privrženost prema dvjema biljkama. To su Pachira Aquatica (drvo novca) koja je već četiri godine moja cimerica i jedina je biljka kojoj sam odmah, instinktivno, dala ime Eli te Monstera Deliciosa, koju sam ciljano nabavila usred lockdowna i koja je ujedno najljepša uspomena na travanj 2020.
Pachira je bila poklon za Valentinovo i prva biljka o kojoj sam samostalno brinula, a Monsteru sam si dugo željela, oduvijek me fascinirala svojom efektnom pojavom i zanimljivim listovima, te se odlično uklopila u moj prostor.
Što si naučila o njegovanju biljaka od svoje mame?
Uz baku koja mi je odmalena usadila ljubav prema biljkama, odrastala sam gledajući svoju mamu koja je uvijek uzgajala par biljčica u našem domu. Često su to bile biljke koje je bi moja mama udomila u lošem stanju te spašavala u zadnji čas od propadanja.
Oduvijek me fasciniralo s koliko pažnje i nježnosti im pristupa, te je bilo motivirajuće promatrati kako otpisane biljke, koje nekima nisu uspijevale opstati, pod budnim okom i brižnom rukom moje mame, ponovo cvjetaju i rastu. Primjerice, mama je uspjela održati na životu biljku čiji grm je, prije više od 50 godina, na svojoj terasi posadila moja prabaka, a zatim je biljka poklonjena mojoj baki. Od neprocjenjive je vrijednosti znati da jedna kućna biljka opstaje kroz četiri generacije, zahvaljujući kontinuiranoj brizi i ljubavi. Od mame sam naučila da biljkama pristupam sa zahvalnošću i nježnošću, ulažem brigu u njihovo održavanje te ih nikada prijevremeno ne otpisujem. Biljke ne obogaćuju samo naše prostore i vrtove, već i naš duh.
Planiraš li nabavku biljaka ili ih spontano nabavljaš?
Nabavku biljaka, uglavnom, planiram, a pritom se vodim određenim kriterijima. Biram biljke koje mi se vizualno uklapaju u prostor, često su to one velikih i zanimljivih listova te one koje imaju određenu simboliku ili ljekovito svojstvo, no jednaku važnost dajem specifičnim potrebama i uvjetima održavanja. Uvijek prije same nabavke istražujem biljku i njezine specifičnosti te ako je moj prostor pogodan za uzgajanje biljčice koju želim, nabavljam ju.
Jesi li naučila nešto o sebi kroz brigu o biljkama?
Kroz brigu o biljkama naučila sam da mogu i želim biti strpljiva (iako po prirodi nisam), jer dobri rezultati dolaze s vremenom. Biljke su me, također, naučile da je mali, ali kontinuiran oblik pažnje i brige dovoljan da netko drugi procvjeta te da me takvo djelovanje oplemenjuje i energetski hrani. Takav odnos prema biljkama motivirao me da na jednak način, u kontinuitetu i pažljivo, brinem o nekim međuljudskim odnosima koji me hrane te ih ne uzimam zdravo za gotovo.
Koje su ti najdraže dnevne rutine?
Važnu dnevnu rutinu mi predstavlja jutarnje ili večernje istezanje, važno mi je da u danu barem nekako aktiviram tijelo.
Volim večernji ritual koji uključuje šalicu čaja i čitanje štiva ili slušanje podcasta na teme koje smatram važnima, a često su vezane uz neki oblik osobnog razvoja. Zadnjih tjedana to su epizode podcasta Deliciously Ella.
Drage dnevne rutine mi još čine razgovori s biljkama, ali i oni telefonski s bakom, igra s trogodišnjim jazavčarom Oscarom dok pripremam smoothie za doručak (a on žica kriške mandarine) i skincare.
Kako najviše uživaš provoditi svoje slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme volim provoditi u krugu sebi dragih osoba, raspravljajući o temama koje nisu isprazne, a o kojima svatko ima svoje mišljenje. Također, slobodno vrijeme volim provoditi i sama, smatram da je samoća duboko podcijenjena. Solo vrijeme najviše volim provesti u prirodi, često odlazim u duže šetnje u kojima nalazim mir. Tijekom karantene sam gotovo svakog popodneva odlazila u šetnju Jarunom ili Jelenovcem kako bih se maknula od laptopa, negativnih vijesti i udahnula neki novi zrak. Nekad sam obožavala odlaziti sama u kino Europa, a još uvijek rado sama odlazim na izložbe. Uz šetnju, uživam trčeći, iako nikada nisam bila sportski tip.
Koje 2 stvari si naučila o sebi i životu u posljednjih godinu dana?
Najvažnija stvar koju sam naučila o sebi u posljednjih godinu dana jest da više trebam vjerovati svojoj intuiciji, imati jasan cilj do kojeg želim stići i ne dopustiti da me tuđa mišljenja pokolebaju. Naučila sam da trebam više vjerovati i osluškivati sebe. Najvažnija stvar koju sam naučila o životu jest da su promjene jedina konstanta, a da svakodnevne i „obične“ trenutke zaista treba cijeniti jer ne traju zauvijek.
Zašto je trčanje tvoja ljubav? Gdje najviše voliš trčati?/ Kako je počela tvoja ljubav prema trčanju?
Prije tri godine našla sam se u Valenciji taman u vrijeme održavanja velikog maratona te doživjela reakciju koja me potaknula da se okrenem trčanju. Promatrajući trkače i strast kojom se kreću prema cilju, osjetila sam neku emociju te želju da se i sama nađem na trkačkoj stazi.
Trčanje sam kao aktivnost prigrlila prije otprilike dvije godine, no zbog nekih problema s koljenom sam privremeno odustala. Ipak, ovog ljeta sam mu se odlučila vratiti, jer mi je već neko vrijeme falilo.
Za mene je svaki odlazak na trčanje pomicanje vlastitih granica, izlazak iz zone komfora, istovremeno izazov i terapija. Primijetila sam da mi trčanje zaista pomaže u nošenju s negativnim mislima te da u stresnim situacijama, odlazak na tračanje za mene ima pravi terapeutski učinak.
Iako nisam sportski tip, trčanje je aktivnost u kojoj si uvijek „jedan na jedan“, suočen sa samim sobom te sve ovisi o snazi volje i mindsetu, stoga mi je zabavno natjecati se sa samom sobom. Iako bih rado trčala prirodnim stazama, ne živim blizu Maksimira ili Savskog nasipa, stoga najčešće trčim po cesti i asfaltnoj podlozi, u zapadnom dijelu Zagreba, gdje živim. Ipak, tijekom rute nastojim protrčati kroz barem jedan kvartovski park.
Zašto voliš život u Zagrebu?
Život u Zagrebu volim zbog dostupnosti i različitosti sadržaja, prvenstveno onih kulturnih kojima si nastojim obogatiti svakodnevnicu. Zagreb volim i jer je istovremeno malen, ali i velik, prepun šarmantnih ulica i trgova kao i skrivenih zelenih oaza. Lenucijeva ili Zelena potkova najdraži mi je dio grada, u kojem se osjećam mirno, sigurno i opušteno.
Život u Zagrebu volim zbog osjećaja sigurnosti i mogućnosti pronalaska mira u prirodi, na par koraka od gradske užurbanosti. Na kraju, volim ga zbog ljudi koji čine Dom.
Djetinjstvo si provela u centru Zagreba i uživaš u gradskoj vrevi, a danas živiš izvan centra grada u kući. Koja ti je lokacija draža i gdje bi voljela radije živjeti?
Centar Zagreba i njegova užurbanost zauvijek će mi biti bliski, s obzirom na činjenicu da sam prohodala negdje između Zrinjevca i Trga J. J. Strossmayera te prvih osam godina života provela u tom „kvartu“.
Obožavam Zrinjevac i Botanički vrt, pogled s Griča na zagrebačke krovove i kaotičnu Ilicu. Ipak, nakon dvije selidbe i nekoliko godina života izvan centra, u kući, primjećujem da mi, nekoć neizostavna gradska užurbanost, postaje sve manje zanimljiva. Ne mogu reći da trenutno živim van granica sive, monotone gradnje, potpuno okružena zelenilom, jer sam i dalje relativno blizu centru, no živim u malo mirnijem okruženju i blizu šetnice uz koju rastu biljke i grmovi pampasa, a to mi je trenutno draža varijanta od života u strogom centru.
Također, sklona sam dužim šetnjama u prirodi, a voljela bih i češće planinariti, stoga mi gradska vreva, iako bliska, više nije neizostavan dio vikenda. U budućnosti bih voljela ostati blizu gradu, no vidim se u još mirnijem i zelenijem okruženju, idealno uz neki (nezagađen) potok, jer voda na mene djeluje umirujuće.
Imaš li neke održive navike koje njeguješ?
Na dnevnoj bazi nastojim biti osviješten i odgovoran potrošač te osoba koja kroz male stvari, potiče pozitivne promjene u smjeru održivog razvoja.
O održivom razvoju više sam naučila tijekom studijskog kolegija koji se bavio novim održivim trendovima u segmentu mode, turizma i civilnog društva. Taj kolegij potaknuo me da djelujem u svom okruženju, informiram se o gospodarenju otpadom, počnem reciklirati sve što mogu, izbjegavam jednokratnu plastiku, a uporabu plastične ambalaže smanjim koliko je moguće.
S obzirom na to da još ne živim u svom prostoru, važnost recikliranja ističem i svojim ukućanima, stoga volim misliti da zajedničkim trudom, svakodnevno stvaramo i bolji učinak.Prije par godina odjeću sam počela kupovati u second hand dućanima i na buvljacima, a kada kupujem potpuno novi komad odjeće, koji je ciljano odabran i planiran jer impulzivnoj kupnji ne podliježem, pazim na porijeklo robe kao i sastav materijala, dajući prednost onim prirodnim i kvalitetnim. Također, nastojim kupovati što više namirnica od manjih i lokalnih proizvođača.
Comments